Smješko
23/06/2022
Žuža
23/06/2022
Voljela bi vam o njemu ispričati priču, pa ju okititi najljepšim maštarijama,
a njega prikazati u najboljem svjetlu i dodijeliti mu neodoljive komplimente, pa njegov život nakičkati srećom i veseljem…
Ali ne mogu…
On jednostavno ne dozvoljava da se upoznamo, distanciran je i nepovjerljiv, ne prilazi i drži se po strani od svega…
Osim goleme tuge u očima i otvorene rane na preponi koju nam nije dao niti da pogledamo (pretpostavljamo da nije velika) ništa drugo o njemu ne znamo, eto toliko je plah i to me najviše i boli, ali ne sigurno koliko njega…Voljela bi ovu njegovu šturu priču makar završiti hepi endom, makar joj završetak dati, onakav koji svaki pas zaslužuje, onaj u kojem ćemo napisati da je Sony udomljen, da se opustio i pružio priliku nekome i da je taj njegov netko srušio sve zidine koje je Sony oko sebe podigao.
Voljela bi vidjeti ga sa sjajem u očima od sreće, visoko podignute glave i repom kojim ne prestaje mahati, voljela bi da ima svoj dom, svoje ljude i svoj krevet, svoj sređen život i jednu lopticu, koju će gurkati i igrati se, razbuditi u sebi blesavo štene koje je davno bio…
A volio bi i on…
