Žućo

E moj Žućo, pa tek su ti dvije godine, a već si toliko zamjerio svijetu!

Ma znaš da sam i ja…

Kad te vidim tako stasitog, velikog psa od cca 30 kila, a toliko plahog, ne mogu se ne zgaditi na sve ono što te natjeralo na takvo ponašanje, što ti je utjeralo takav strah da ti se ne može prići bliže od metra i po! I da, mrzim ih i ja sve! I činjenicu da si napušten i preplašen i prepušten sam sebi…

E moj Žućo, možda ipak spustiš gard, pa nekome otvoriš srce, pa malo po malo kreneš i u šetnju, pa u krilo na maženje, pa otkriješ kako je to kad te netko voli…

Pričala bi ti bajke o tome, ali ne želim, želim da jednog dana negdje pročitam tvoju, bajku koja se ostvarila, bajku sa hepi endom, gdje si ti glavni akter najsretnije priče <3 

Žućo voli druge pse, živi u svom čoporu, izgleda da je i on jedan od onih kojima je pseće društvo draže… Nije agresivan, samo se udalji kad ga nešto smeta i ostane po strani…

Nije nam dao da ga bolje upoznamo pa da vam možemo još nešto o njemu reći, no ovako na vama ostaje da napišete sretan kraj bajke o Žući <3