Štaki

Štaki, o moj Štaki, mladić si od četiri godine, tako negdje?

Sada bi trebao biti u punoj snazi, smazati punu zdjelicu klope, loviti frizbije, šnjofkati teritorij po svom kvartu i navečer se uljuljati u krevet pod noge svog čovjeka jer njemu ne smeta da se uguraš na krevet.

Ali, ne, svijet ti je dao druge karte. Na žalost, loše karte. Ti se skrivaš u svojoj kućici jer te muči bolest, koža ti je popucala i sigurno te boli. I gledaš nas tako iz svoje kućice, sav nagrizen od lišmanioze kao da se pitaš „Jesu li to ljudi koji će mi pomoći?“.

I želimo, zaista želimo. Štaki treba dom jer treba sigurno mjesto u kojemu će se oporaviti, gdje će biti mažen i pažen, treba čovjeka koji vidi ispod svih površnosti i u njemu vidi predivnog psa, a ne samo bolest.

Znamo da u Štakijevim kartama sigurno čuči jedan as, nadamo se samo da će što prije doći i pomoći mu da se prestane skrivati u kućici jer jedino što Štakiju može pomoći je ljubav.